„Živa knjižnica“ je osmišljena tako da gosti-predavači učenicima govore o znanjima i svojim iskustvima o određenoj temi te na taj način potiču djecu na komunikaciju i razvoj empatije.

Tema naše „Žive knjižnice“ bila je Djeca s posebnim potrebama (Down sindrom i autizam).

Pritom smo ugostili dvije „žive knjige“, majke djece s navedenim teškoćama. One su našim učenicima 7. i 8. razreda govorile o životu njihove djece u zajednici te razbile određene predrasude koje se vežu uz te teškoće. Istaknule su da su njihovi vršnjaci najbolji rehabilitatori i ključni čimbenici konstantnog napretka i osjećaja da se (njihova) djeca osjećaju prihvaćeno, a ne izdvojeno!

Kako bi učenici bolje sudjelovali i razumjeli razgovor sa „živim knjigama“, učiteljica Maja Hasija Tadić, uz pomoć psihologinje Mirjane Černeka Mikuličić i knjižničarke, održala je zanimljive pripremne radionice u kojoj su učenici zaista ušli u tuđe „korice“.

Nakon saznanja o karakteristikama određenih teškoća, učenici su na naki način i iskusili kako je to ne moći razgovijetno govoriti i pisati.

U četvrtak, 24. studenoga, našu su školu posjetile „žive knjige“ – majka djevojčice Kire s autizmom i majka djevojčice Hane s Down sindromom.

Naše je učenike posebno razveselila mala Hanna koja se sa svima srdačno pozdravljala i dijelila puse!

Projektom je postignuto željeno – da se kod djece pobude osjećaji empatije, razumijevanja i prihvaćanja drugih i drugačijih, ali istih!

U razgovoru s majkom autistične djevojčice, učenici su shvatili širinu spektra autizma te naučili da se ranom intervencijom uz puno ljubavi i rada mogu ublažiti svi simptomi jer je Kira danas mali heroj u svojoj skupini.

Razbili su predrasudu da ljudi s autizmom imaju jake mentalne poteškoće tako što su bili suočeni s istim zadatkom kao dječak s težim oblikom autizma. Pritom su ga samo pojedinci uspjeli riješiti.

U razgovoru s majkom djevojčice Hane, učenici su bili jako dirnuti jer je majka iskreno otvorila svoje srce i uvjerila ih da je i djeci s Down sindromom, jednako kao i njima, samo nebo granica.

https://www.youtube.com/watch?v=8dVIA0_BhLM

Zaista je važan samo način na koji promatramo!

Stoga, ne sudimo knjige po koricama!

Kako smo mi, učenici, doživjeli radionice:

• Bilo je odlično. Mala Hana je jako slatka. Profesorica Karolina nam je dokazala da smo svi jednaki i da se ne sudi knjigu po koricama.
• Na predavanju o autizmu i o Down sindromu bilo je jako lijepo, u nekim trenucima i tužno. Mala Hana je jako slatka i simpatična.
• Jučerašnji susret s Hanom i njenom majkom bio je vrlo emotivan i potaknuo me na razmišljanje kako se ljudi grozno ponašaju prema osobama koje su možda izgledom različiti, ali u sebi smo svi jednaki.
• Radionica od jučer mi se veoma sviđala, ali bila je i tužna zbog toga što je profesorica Karolina plakala i dala nam je do znanja da smo svi jednaki, imali poteškoću ili ne i da prema svima treba biti dobar.